Početna strana > Debate > Kosovo i Metohija > Albanski razlog da se slavi srpski poraz iz 1389. godine
Kosovo i Metohija

Albanski razlog da se slavi srpski poraz iz 1389. godine

PDF Štampa El. pošta
Milazim Krasnići   
utorak, 08. jul 2008.

Tirana, 1. jul - Srpske fundamentalističko-nacionalističke proslave 28. juna na Gazimestanu nisu rezultirale nekakvom provokacijom ili nemirima i to se smatra uspehom na svim nivoima vlasti na Kosovu (vlada, UNMIK, EULEKS, KFOR). Možda i pod pritiskom straha zbog mogućih provokacija, ove isprepletene vlasti gotovo da su zaboravile da se pozabave jednim antiustavnim aktom koji se dogodio tog dana, dakle formiranjem Zajednice srpskih opština. Inače, formiranje ove antiustavne strukture pre nekoliko nedelja najavio je srpski ministar ovlašćen za destabilizaciju Kosova, Slobodan Samardžić.
Što se tiče vlade Kosova i UNMIK-a, on je mogao da formira tu strukturu kad god je to hteo, ali je izabrao upravo 28. jun, dakle praznik Vidovdan, dan kada se Srbi sećaju kneza Lazara i Bitke na Kosovu koju su izgubili daleke 1389. godine. 
Izbor tog datuma za formiranje antiustavne i antikosovske strukture ima za cilj da "obogati" srpsku istoriju u vezi sa Kosovom. Povezujući ga sa tim datumom, srpski nacionalisti smatraju da će kriminalne strukture koje su formirali biti doživljene kao patriotske i da će imati mitsko-istorijsku dimenziju. 
Takvim preplitanjem istorije i mita srpski fundamentalisti i nacionalisti misle da će promeniti i današnju realnost, kao što naivno misle da će da promene i realnost jednog sramnog poraza koji su doživeli 1389. godine, opevajući taj poraz već punih 619 godina.
Ali, što se tiče Srba, nemamo razloga ni da pokušamo da im menjamo mišljenje, da i dalje ne opevavaju/oplakuju taj poraz. Oni čvrsto veruju da time treba da se ponose i nemamo razloga da brinemo zbog činjenice da će oni još izvesno vreme ostati taoci te mitološke halucinacije. 
Međutim, dok oni i dalje zastupaju takav nepromenjeni stav, institucije Kosova bi trebalo da urade dve stvari koje bi trebalo da imaju ulogu brane prema tendenciji agresivne eksplozije, zasnovane na toj perverznoj mitologiji.
Prvo, potrebno je da uspostave precizna i stroga pravila za dolaske i odlaske ovih anahronih gostiju koji izgleda kao da dolaze iz maglovite srednjovekovne prošlosti. U evropskim zemljama čak i navijači nekog fudbalskog kluba, kada idu na utakmice, prolaze kroz detaljne kontrolne preglede i skeniranja, i čak im se određuju i putevi kojima će se kretati, a to pogotovo treba regulisati i kada su u pitanju pripadnici ekstremističkih organizacija. Minimum je da Kosovo treba da primeni pravila koja vrede u Evropi za neobuzdano navijaštvo. Ako srpski ekstremisti ove godine nisu izazvali nekakvu provokaciju, ko može da garantuje da iduće godine neće izazvati incidente? Zato, institucije treba da budu posvećenije sprečavanju nasilnih akata.
Drugo, nezavisno Kosovo treba da se dekontaminira od srbofilske ideologije, injektirane na osnovu istoriografskih teza i slovenske kulture u vezi sa Bitkom na Kosovu. Veliki deo albanske istoriografije i kulture preuzeo je srpske teze i ocene i usvojio ih je kao albanske teze i ocene. Iz te deformacije rezultirali su i udžbenici iz istorije za osnovne i srednje škole da je car Lazar navodno bio i heroj Albanaca i da se borio i za njihovu slobodu! A istina je da je Lazar Hrebljanović bio okupator teritorije Kosova, bio je eksploatator njegovih bogatstava i nastavljač Dušanove politike proterivanja, asimilacije i istrebljenja Albanaca.
Takve falsifikovane sadržaje treba što pre ukloniti iz udžbenika iz istorije i albanske istoriografije uopšte. Ukoliko ne budu izbačeni, tada će bučni dolasci i odlasci srpskih provokatora i ekstremista biti ozakonjeni, uz percepciju da oni slave pravednu stvar i da odaju počast ličnosti koja uživa i poštovanje Albanaca.
Delegitimisanje tih srpskih fundamentalističko-nacionalističkih stereotipa, koje je izmislila i falsifikovala nacionalistička istorija 19. veka, prvi je korak za delegitimisanje kriminalnih struktura koje su na ovaj dan došle da obeleže 619. godišnjicu Bitke na Kosovu.
Istorijska je istina da je srpstvu zadat fatalni udarac, i to upravo na Kosovu 1389. godine. Da nije bilo tog poraza Srba koji su doživeli od Osmanlijskog carstva, Srbija je mogla da postane dominantna država na Balkanu i Albanci su mogli da krenu u pravcu još snažnije asimilacije i istrebljenja. 
Mlade generacije Albanaca koje se vaspitavaju na nezavisnom Kosovu treba da nauče istorijsku istinu, a ne da budu kontaminirani poput generacija koje su živele u slovenskoj državi, gde je prva lekcija iz istorije počinjala rečenicom "Mi smo Južni Sloveni".
Političko otcepljenje proglašeno 17. februara 2008. godine nužno treba da bude propraćeno i potpunim kulturnim otcepljenjem od mračnog nasleđa, gde je slavofilstvo i dalje prisutno, maskirano pod etiketom Bitke na Kosovu, kao zajedničke srpsko-albansko-balkanske bitke. 
Kada se dekontaminira lekcija iz istorije o Bici na Kosovu i pročisti od srpskih teza, Albancima bi mogla da se prikaže zanimljiva realnost - imaće jedan razlog više od Srba da slave 28. juni, srpski poraz na Kosovu 1389. godine.

 

Preneseno iz: Start - Tirana